Zašto stalno ide ta priča o odlivu mozgova. Ja sam shvatio zapravo da ta priča ide da bi se ljudi motivisali da odu. Da to nije priča da se ti brineš, nego ti zapravo ljudima pokazuješ put kojim treba da krenu. Ali to je zapravo odličan posao. Kad dođu ove neke krize, kad se gleda čime će da se popuni budžet i ostalo, onda ti naši koji su otišli u inostranstvo šalju novac u određenim periodima godine i tad će budžet kao da se popuni. I ti shvatiš da je to ideja, da je to tvoj glavni proizvod. Automobil je fasada. Poljoprivreda je fasada. Maline su fasada. Šljive su fasada. Ti prodaješ ljude. Jer prvo, sve vreme govoriš kako treba da odu jer pazi, kad ti kažeš najbolji su otišli, pa ti motivišeš ljude da idu. Svako hoće da bude najbolji. Ti zapravo imaš čitav sistem koji je napravljen da se ljudi motivišu da idu odavde. To je privredna grana u Srbiji. Kako Zvezda planira da pokrije svoj dug. Tako što će prodati pola tima na leto. E pa, to je ova država. Kako ćete da rešite neku situaciju, pa poslaćemo još 10 hiljada ljudi u inostranstvo, pa će da nam šalju novac jednom godišnje. Poslaće roditeljima, poslaće rođacima, prijateljima. Tako ćemo da rešimo problem. Ova država trguje ljudima.

Ta bezočnost koju su oni manifestovali, recimo dve su stvari bile. Jedna je bila put u Brisel, da se dobije ta kandidatura, a u isto vreme je bilo ovo u Narodnoj biblioteci. Ko god je govorio taj dan u Narodnoj biblioteci, svi su rekli da je Narodna biblioteka praktično podignuta iz pepela, da je obnovljena. Hej ljudi, vi ste sklonili čoveka pre mesec dana. I sad hvalite tu ustanovu. Pa da li ste vi normalni. Znaš na šta mi je to ličilo. Znaš kad mafijaši ubiju čoveka, pa odu na sahranu i onda govore kako je bio super. To mi liči na to. Znaš ono, zločinci su došli na mesto zločina. Ja recimo sam sklon da pomislim da oni zapravo pojma nemaju šta su uradili. Možda nekom tog jutra došlo da smenjuje upravnika, pa se desilo ono, imaju puno obaveza, rade svaki dan, zaboravili su šta se desilo, otišli, videli kako to lepo izgleda, a stvarno izgleda odlično, pa su rekli bože, što je ovde lepo. Možda su se čak i raspitali, a ko je sve ovo uradio. A šta je bilo sa tim čovekom. Uuuuu, sad ne vredi. Ne možemo sad da ga vraćamo. Ne bi dobro izgledalo pred izbore da se predomislimo.

Šta je Cvetkoviću curilo kroz glavu u trenutku kad je izgovarao da je Narodna bibilioteka primer ustanove koja je radila dobro. Šta je novinar koji ga je pitao sve to imao u glavi, da ga ne pita izvinite, pa da li ste pre tri nedelje smenili čoveka. Pa šta pričate vi sad. Tu ja mislim da oni pokazuju tu vrstu apsolutne bezočnosti, nipodaštavanja, omalovažavanja.

Dejan Ilic, Pescanik

Comments are closed.